U jednom trenutku krenula je pomama za istim fontom na svim rešenjima po beogradu. Koristi se od omota za hleb sve do bilborda i komletnog vizuelnog identiteta.

Kako to odjednom?

Mora da postoji neko logično objašnjene.

Pa da, Betmen.

U jednom trenutku Betmen je primetio da se u gradu Gotham nema više dobrog i futurističnog dizajna. Napali su loši fontovi, zakoni poravnanja i odnosi boja se ne poštuju. Outline na sve! Nema pravila. Vlada bezakonje.

Morao je da reaguje.

Sagledao je situaciju. Prikupio adrese svih agencija i sve lokacije za oglašavanje.

Prvo je morao da uništi sva postavljena rešenja. Krenuo je da skida sva bilbord resenja, svaki megabord, čak je i omote za hleb uništavao.

Stigao je da obiđe sve agencije i sve marketing sektore. Videlo se da je i Betmen postao potrešen. Neki kažu da su videli i kako je suza zasijala iz Betmenovog oka. Ne znam.

Svima je odmah zaplenio opremu. Pocepao sve plakate i ukrase za zidova, pobacao aparate za kafu i ukinuo tabele. Dizajere poslao kući da fotografiš mačiće.

Jednu agenciju je ostavio čitavu. Svidele su mu se tapete. Nju je izabrao da bude njegova baza.

Seo je i nekoliko dana je tražio rešenje svih loših fontova. Uspeo je sa svojim betUSB-om da pristupi svim fontovima u Beogradu i sve ih pobriše.

Morao je da nađe rešenje. Svima su trebali tanki fontovi da budu elegantni, font za tekst, specifikacije i što je najbitnije, font za naslove.

Masan. Debeo. Težak.

Potrošio je tonu tonera. Masa papira. Litre znoja. Nije radila klima. Podešena na grejanje. A sred avgusta.

Napokon. Oštampao je finalno rešenje.

Bio je zadovoljan.

Vrlo.

Sve baze je napunio svim mogućim vaijantama svog fonta koji je nazavao Gotham.

Jako, moderno, jasno.

Mislim da se tako nešto dogodilo.

Jedino to ima smisla.